Jedna od najnagrađivanijih hrvatskih kazališnih predstava ove godine je, kako sad stvari stoje – ” Studentica ”. Naime, najprije je Lovro Juraga dobio nagradu na ” Gumbekovim danima ” za najbolju mušku ulogu u toj predstavi, da bi na ” Festivalu glumca ” u Vinkovcima, Lucija Dujmović dobila nagradu za najbolju žensku ulogu do 28 godina u istoj predstavi. Riječ je o predstavi koja je autorski projekt dviju mladih umjetničkih organizacija ”Divan tetra” i ”Iza zavjese”. Predstavu je režirao Christian Jean-Michel Jalžečić, a dramaturginja ove predstave je Dorotea Šušak.

Što je tako zanimljivo u ovoj predstavi da je dobila čak dvije nagrade pitali smo Luciju Dujmović?

” Dugo sam razmišljala o jednoj takvoj predstavi, bacila sam je na papir, svidjela se i Christianu i Dorotei i zajedno smo je podigli na noge. Riječ je o predstavi koja se bavi vječnom, ali nikad do kraja ispričanom pričom koja se iz generacije u generaciju ponavlja ali generacijski i mijenja, temom studenata i studentica, života u Zagrebu i generacijskim razlikama između toga što je za ljude bio Zagreb nekada, a što je danas. Bila sam uporna  u stavu  da je kazalištu nedostajao sadržaj za upravo tu dobnu skupinu i da je nedostajao dašak Zagreba na kazališnim daskama. Predstava naime prati pustolovine mlade studentice Lucije, koja živi i studira u Zagrebu, koja prolazi kroz svoje prve uspone i padove, pritom upoznaje puno studenata  s kojima odlazi na spojeve u nadi da će pronaći svoju srodnu dušu. Lovro Juraga je u predstavi utjelovio nekoliko različitih likova s kojima ona dejta i koje na tom putu susreće, a sadržaje  tih dejtova u dobroj mjeri su plod naših zajedničkih improvizacija. Predstava je duhovitog karaktera, faktički komedija, ali i priča o odrastanju, o zrelosti, o mladosti i o tužnoj slici današnjeg Zagreba, u odnosu na njegove dane ponosa i slave.

Naime, vi i Juraga ste dobili nagrade za svoje uloge u toj predstavi?

Predstava je od svoje premijere krajem prošle godine doživjela stvarno veliki uspjeh, u prvome redu to je vidljivo kroz pune dvorane, ljetna gostovanja i sva dogovorena gostovanja koja nas čekaju. Što se tiče nagrada, stvari stoje ovako. Lovro Juraga je na ovogodišnjim 16.” Gumbekovim danima” osvojio nagradu za najbolju mušku ulogu, a ja sam osvojila nagradu ”Nada Subotić”, za najbolju mladu glumicu do 28 godina na ovogodišnjem jubilarnom 30. ”Festivalu glumca”. Doista smo ponosni na te nagrade i očito su u žiriju prepoznali Lovrin i moj rad kao i talent, prepoznali su želju nas mladih, energiju, duhovitost i činjenicu da smo se pokazali kao pravo osvježenje na nezavisnoj sceni.

Ako je predstava originalno ideja Lucije, jedan dio ste zajedno improvizirali s Juragom, tko je autor teksta?

S obzirom da je predstava autorski projekt, rekla bih da autorstvo supotpisujemo svi četvero. Lovro i ja smo improvizacijama postavili temelj pojedinih scena, sjajno smo funkcionirali kao scenski par, od početka smo bili opušteni i energetski smo se nadopunjavali. Dorotea autorski potpisuje dijelove teksta, a sve scene je ona uistinu sjajno dramaturški uobličila, dok nas je Christian redateljski navigirao, zajedno s nama  predlagao i režijski izvrsno zaokružio predstavu u cjelinu. Mislim da je predstava zapravo spoj svih nas zajedno, naših iskustava, dogodovština, situacija u kojima smo se i sami pronašli ili priča koje smo čuli ili proživjeli. ”Studentica” je zapravo presjek iskustava, odrastanja i života u Zagrebu kroz oko studenata i zato je tako uspješno sjela upravo studentskoj populaciji.

To je vaša prva predstava u kojoj surađujete sa Lovrom Juragom?

Lovro i ja smo se poznavali od ranije s obzirom da smo oboje iste godine prošli na audiciji u HNK u Zagrebu u predstavi ”Don Juan”. Tu smo se upoznali, i to je bila naša prva zajednička suradnja, a ”Studentica” je uslijedila koji mjesec kasnije. Christian i ja smo  godinu dana prije toga razmišljali i razvijali ideju predstave, koja se naravno mijenjala od inicijalne ideje do dana premijere, ali znali smo da želimo dati priliku mladom glumcu i tako smo na Christianov prijedlog pozvali Lovru koji ju je sjajno odigrao. Za njega  je ovo godina nagrada, jer je osim nagrade za ovu predstavu briljirao i pobjedio u showu ”Zvijezde pjevaju”.

Najviše igrate u Zagrebu, znači li da vas ovdje publika najbolje razumije, što još spremate?

Dosad smo najviše puta igrali u Zagrebu, gostovale su nam i mnogobrojne zagrebačke škole, tako da mogu slobodno reći da nas je zagrebačka publika sjajno prihvatila. Ovo ljeto smo imali malu ljetnu turneju, a na jesen nas čekaju redovite zagrebačke izvedbe u Maloj sceni uz brojna gostovanja u okolici ali i šire. Upravo smo imali izvedbu u Zagrebu u Maloj sceni, za koju je dvorana danima unaprijed bila rasprodana.

Koja vam je predstava u kojoj ste do sada igrali najdraža?

Teško je govoriti o najdražoj, svaka mi je zbog nečega bila draga, izazovna, svaku ću po nečemu pamtiti, svaka me je nečem naučila, kako o poslu, tako i o samoj sebi. Međutim, ”Studentica” je predstava koja se po mnogočemu razlikuje od mojih prijašnjih uloga. Najprije po tome što iza nje stojim autorski i idejno, a stojim i kao producentica te kao glumica. Sveobuhvatnost rada na ovoj predstavi je ono što ću pamtiti kao veliki izazov, a ovakav tip glavne uloge kao veliku odgovornost i spram sebe i spram publike. Kada se u takvom projektu, s tolikom količinom posvećenosti, rada, truda i promišljanja susretnete s nagradom i priznanjem dva žirija, onda znate da ste napravili veliku stvar.

Priča se da spremate drugi dio, ali i još neke projekte?

Točno, spremamo nastavak ”Studentice”, ali o tome je još rano govoriti, tek smo u početnoj fazi tog projekta. Što se mojih drugih projekata tiče, s obzirom da dosta igramo ”Studenticu” kalendar je prepun.Trenutno pripremam meni vrlo zanimljivu predstavu u formi monodrame na sceni KC Ribnjak u režiji i dramaturgiji moje kolegice Nikoline Rafaj, čija premijera se očekuje krajem listopada i sad sam sva u tim probama i pripremama za  premijeru. Osim toga početkom godine očekuju me probe za predstavu ”Mea Culpa” u režiji Želimira Mesarića, u produkciji ”Teatra erato”, gdje ću po jednom tekstu Branislava Glumca igrati zajedno sa svojim kolegom i prijateljem s akademije, Ivanom Colarićem. Završavam pregovore o još dva projekta, jedan je izvan Zagreba, a drugi izvan Hrvatske, ali kako god zgusnut kalendar bio, rekla sam sebi- Moramo napraviti nastavak ”Studentice”. I budemo!

Razgovarao M.M Foto HVPress