Ovo je sažetak onoga što je glasnogovornik UNICEF-a James Elder – kome se može pripisati citirani tekst – rekao na današnjem brifingu za novinare u Palači nacija u Ženevi.

”Od prvih dana neviđenog sukoba u Pojasu Gaze, UNICEF je bio jasan i direktan u pogledu potrebe za hitnim humanitarnim prekidom vatre, kako bi se omogućio protok humanitarne pomoći, a oteta djeca bila puštena na slobodu. Kao i mnogi drugi, vapili smo da ubijanje djece prestane.

Naši najveći strahovi u vezi sa prijavljenim brojevima ubijene djece koji su postali desetine, zatim stotine, a na kraju i tisuće, ostvarili su se za samo dva tjedna. Brojke su užasavajuće; prijavljeni broj od 3.450 ubijene djece, zapanjujuće raste svakim danom.

I pored toga, prijetnje djeci idu dalje od bombi i minobacača. Djeca su žedna i istraumirana.

Više od milijun djece u Gazi nema pristup pitkoj vodi. Kapacitet proizvodnje vode u Gazi je samo 5 posto od uobičajene dnevne proizvodnje. Smrt djece – posebno novorođenčadi – zbog dehidriranja je sve veća prijetnja ”, kazao je Elder.

“Nesma, kolegica iz UNICEF-a, koja živi i radi u Gazi ima dvoje djece, 4-godišnju Taliju i 7-godišnjeg Zaina i kaže: Srce mi se slama kada vidim kako djeca oko mene traže šalicu čiste vode i ne mogu je pronaći. Zain stalno traži običnu vodu ”, opisuje traumatično iskustvo svoje kolegice glasnogovornik UNICEF-a.

”Nesma misli na ispravnu vodu za piće, a ne na slanu vodu, koja je trenutno jedina dostupna i od koje se Zain i mnoga druga djeca mogu samo razboljeti.

A tu je i trauma. Kada borbe prestanu, ostaje transgeneracijski teret  za djecu i njihove zajednice. Prije posljednje eskalacije, više od 800.000 djece u Gazi – tri četvrtine njih – bilo je u potrebi mentalne i psihosocijalne podrške. To je bilo prije ovog košmara.”

”Nesma je objasnila i traumu kroz koju prolazi njena četvorogodišnja kćerka Talia, koja pokazuje teške simptome stresa i straha, a sada se samopovređuje, čupajući si kosu i češući si noge dok ne prokrvare. A ipak kako njena majka objašnjava: nemam luksuz da razmišljam o mentalnom zdravlju svoje djece. Stalno sebi govorim: ‘Nesma, održi ih u životu.’ A kada se sve ovo završi, pružit ću im mentalnu podršku i medicinsku njegu.”

“I zato ponovo kažemo, u ime Talije i Zaina, i ostalih 1,1 miliona djece u Gazi koja preživljavaju noćnu moru: Potreban nam je hitan humanitarni prekid vatre. I svi pristupni prelazi u Gazu moraju biti otvoreni za siguran, neprekidan i nesmetan pristup humanitarnoj pomoći, uključujući vodu, hranu, medicinske potrepštine i gorivo.

Ako ne bude primirja, nema vode, nema lijekova i nema oslobađanja otete djece. Onda srljamo prema još većim strahotama i stradanjima nevine djece.”

Izvor unicef.org Foto Unicef/Ajjour